Početna strana  O meni  CV  Interesovanja  Moji radovi

 

FilmoviKnjigePozorište

Na ovoj stranici možete pogledati moje preporuke kada je reč o odabranim pozorišnim predstavama koje su na mene ostavile utisak.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. Džepovi puni kamenja, Atelje 212

DŽEPOVI PUNI KAMENJA je žanrovski drama u užem smislu. Tema je sudar svetova: sveta filmske iluzije Holivuda i sveta realnosti malog, siromašnog, irskog sela u oblasti Keri. Naime, u malom irskom selu snima se holivudski film, pa je celo selo angažovano, što da statira, što da iznajmljuje sobe i ugošćuje filmadžije. Sledeći nivo sudara svetova je sudar realnosti Irske i holivudske predstave o Irskoj, o kojoj je u filmu reč. Niti američka filmska zvezda zna da govori irski, kao ni njen partner koji igra irskog seljaka, niti engleski reditelj poznaje i mari za istinski irski mentalitet. Statisti koji učestvuju u filmu su pravi irski seljaci i oni se čude i podsmevaju toj klišeiziranoj slici o sopstvenim životima, ali im to donosi značajne prihode, pa pristaju da učestvuju u snimanju filma. S druge strane, oni su fascinirani holivudskom mašinerijom za proizvodnju snova, pojavom filmskih zvezda i svetom filma uopšte. Statiranje u filmu im razbuđuje maštu i želju da i sami pišu za film i da ga prave. Čarli, jedan od dvojice glavnih protagonista ima napisan scenario koji se nada da će uspeti nekom da proda za vreme snimanja. Na kraju će, uz pomoć svog novostečenog druga, statiste Džeka, njih dvojica osmisliti svoj film baš o snimanju ovog filma i taj film će nositi naslov ove drame. U filmu će glavni junaci biti baš oni, gubitnici i autsajderi, irski statisti i film će govoriti o malom Šinu Harkinu, koji se drogiran udavio sa džepovima punim kamenja tokom snimanja holivudskog filma zbog sloma svojih filmskih iluzija.
Sa idejnog stanovišta ova drama je višestruko zanimljivo sačinjena. U njoj se na nekoliko nivoa prepliću i sudaraju svetovi. Na nivou radnje dvostruko se sudaraju iluzija i realnost, filmska realnost i životna realnost, pa zatim filmska iluzija i filmska realnost, pa životna iluzija i životna realnost. Sa druge strane, opet sudaraju se pozorišna realnost drame koja se igra na sceni i scenska iluzija koju dva glumca proizvode igrajući sve likove i prostore o kojima dramska priča govori.

Ivana Dimić

Igraju: Nebojša Ilić i Nenad Jezdić
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

4. Kabares kabarei, Pozorište Slavija

Zijah A. Sokolović govori i igra sve moguće, majstorskom mimikom i potpunim vladanjem glasom vodi gledatelje od neukrotivog smeha do ledene užasnosti, poigrava se osećajima i mišljenjem publike do ivice izdržljivosti, dok igrajući prepliće dve velike, za svakog značajne teme, ljubav i smrt.

Njegove mimične, tjelesne i govorne varijacije i mimikrijske vragolije na temu institucije, kao što su država i brak, smiješno karikiranje morala, međusobnih bračnih odnosa, političke banalnosti, svakodnevnih nebuloza i opominjanje na njih, da ljudi žiive danas a ne sutra - sve je to od samog početka izazivalo salve smijeha, višekratne spontane aplauze, pronicanje u suštinu ideja i na kraju iskrene i sasvim zaslužene ovacije očarane publike, koja je poslije dva sata neprekidnog programa razmišljala kako je moguće tako dugo održati toliku glumačku koncentraciju i kondiciju...
Kako zapravo nazvati to, što je u nedjelju u prepunom i već danima rasprodanom salom odigrao za mnoge nesporni "kralj monodrame" Zijah A. Sokolović.

 

3. Šine, JDP

Najnovija predstava JDP Šine ima velike izglede ne samo da bude značajno ostvarenje svoga doba već i da preraste u njegovo obeležje. Svojim komadom Milena Marković, naime, inteligentno obuhvata ovo vreme, i naravno, njegove ljude. Tačnije, grupu mladića i devojaka, (bez ličnog imena), praćenih počev od najlepšeg dačkog doba, ovde shvaćenog kao regrutni centar za paćenike, potom njihov hod kroz društvene modele zajedništva, poput srednje škole i služenja vojnog roka ili grupe organizovanih navijača do njihovog neposrednog učešća u ratu i povratka kući. Reč je, dakle, o nizu zaokruženih slika iz istorije jedne (tačno odredene) generacije, impregniranih nasiljem kao osnovnim obeležjem.

Željko Jovanović, Blic

Igraju: Boris Milivojević, Goran Šušljik, Nebojša Glogovac, Jelena Đokić, Marinko Madžgalj, Nebojša Milovanović, Nikola Djuričko

 

 

1. Ribarske svađe, Narodno pozorište

Komedija ,,Ribarske svađe" Karla Goldonija, u režiji Gorana Rakušca, izvedena je po stoti put 22. januara 2010. godine na Sceni ,,Raša Plaović" Narodnog pozorišta u Beogradu.

Podelu jubilarne, stote predstave čine: Lepomir Ivković, Zorica Mirković, Vladan Gajović, Anđelka Tadić, Marija Vicković, Nenad Maričić, Zlatija Ivanović, Nada Šargin, Miloš Đorđević, Mihajlo Lađevac i Igor Đorđević.

Predstavu je do sada videlo skoro 25.000 gledalaca.

 

(...) Aplauzi, uzvici, veselje do plafona... Nije bilo lepšeg načina da se završi dramska sezona Narodnog pozorišta. Drugi projekti su plaćani i slavljeni pre nego što su realizovani, a dovršavani su neslavno ili nisu uopšte, a evo njih, u mediteranskom konfuzionu koji nastaje kad dune jugo pa razbudi i zavijata emocije pospane od čekanja. Ludi do smeha i tuče, u najtežoj disciplini komedije del arte, kolektivnim zamahom gledaocu vraćaju radost, ukazujući na to da ima pametnijih reditelja od onih koji to, iz projekta u projekat, uzalud pokušavaju da dokažu. Divota je u jednom, videti mnoštvo karaktera, kako ih, kao da su najveće, daju Marija Vicković, Zlatija Ivanović i Nada Šargin, tri gracije od  komendije, zbog kojih treba izmisliti neku sasvim posebnu, titulu sezone. Za pohvalu su i ostali, ali vreme, surovo kratko TV-vreme...

Branka Krilović, DNEVNIK RTS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Mapa sajta  I  Kontakt