BIJELO DUGME                                             

Početna strana
Studijski albumi:
1974. "Kad bi` bio bijelo dugme"
1975. "Šta bi dao da si na mom mjestu"
1976. "Eto! Baš hoću!"
1979. "Bitanga i princeza"
1980. "Doživjeti stotu"
1983. "Uspavanka za Radmilu M."
1984. "Bijelo dugme"
1986. "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"
1988. "Ćiribiribela"
Nazad

 

 

Bijelo dugme je jugoslovenska rok grupa koja je više od dve decenije bila jedna od najpopularnijih grupa na prostorima bivše Jugoslavije. Biografija grupe Bijelo dugme zvanično počinje 1972. godine, kada nakon nekoliko neuspelih muzičkih pokušaja njenog osnivača Gorana Bregovića grupa dobija sledeću postavu: pevač Željko Bebek, gitarista Goran Bregović, bubnjar Gordan Matrak, basista Zoran Redžić i nešto kasnije klavijaturista Vlada Pravdić. Grupa je u početku imala ime Jutro, ali posle snimanja prvog singla, 1974,  menjaju ime u Bijelo dugme. Na spomenutom singlu našle su se pesme: "Ove ću noći naći blues" i "Top". Bijelo dugme je u početku sviralo u manjim gradovima, posebno u Zenici i uskoro objavljuje i drugi singl sa pesmama "Glavni junak jedne knjige" i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta". Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 1974. godine, kad su predstavljeni kao nove nade. Treći singl sa pesmama "Da sam pekar" i "Selma" objavili su avgusta 1974. i on predstavlja prelomni trenutak u njihovoj karijeri. Ove pesme su ih izbacile u prvi plan. Septembra 1974. izdali su i prvi album "Kad bi' bio bijelo dugme", na kojem su se našli koncertni favoriti, pesme "Kad bi' bio bijelo dugme", "Selma", "Patim evo deset dana" i "Ne spavaj mala moja muzika dok svira". Ploča je zabeležila odličnu prodaju, te se zaustavila na tiražu od 141000 primeraka. Na manifestaciji Kongres rock majstora 1975. Bijelo dugme je snimilo čitavu jednu stranu duplog albuma, i to pesmama "Ima neka tajna veza", "I kad sve prođe pjevat ću i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i "Minijatura za moju majku". Uoči snimanja drugog albuma Dugme se povuklo na visinske pripreme, da bi pokazali da uspeh debija nije bio slučajan. 1975. godine snimljen je album "Šta bi dao da si na mom mjestu", na kojem su udarni hitovi bili "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više", "Požurite konji moji". Iako je cena albuma bila gotovo dva puta veća od uobičajene, tiraž je vrlo brzo dostigao cifru od 200000. Nakon nekog vremena koje je grupa provela na svirkama i radnim akcijama, 1976. izdali su treći studijski album pod imenom "Eto! Baš hoću!", iako je prvobitno trebalo da se zove "Hoću bar jednom da budem blesav". Na ploči se našla ambiciozna balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino", "Nista mudro", "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze", folkorom inspirisane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de tako ti svega". Pošto je u tom periodu popularnost počela da im opada, odlučili su se da održe besplatan koncert kod Hajdučke česme 28.8.1977. koji je trebalo da bude oproštajni koncert pred Bregovićev odlazak u vojsku. Po nekim procenama, tog dana se okupilo između 70000 i 100000 ljudi. Nakon izlaska iz krize, snimljen je živi album "Koncert kod Hajdučke česme", za koji su u stvari korišćeni snimci sa nastupa u Sarajevu, dok su sa Hajdučke česme uzete samo reakcije publike. Period Bregovićevog vojnog roka, članovi grupe su iskoristili za druge aktivnosti. Sledeći album je bio "Bitanga i princeza", koja je proglasena njihovim prvim zrelim albumom, te je doneo pesme "Ala je glupo zaboravit njen broj", "Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš", "Na zadnjem sjedištu moga auta", "Bitanga i princeza", "Kad zaboraviš juli", "Ipak poželim neko pismo". Krajem 1980. objavili su album "Doživjeti stotu", sa pesmama "Pristao sam biću sve sto hoće", "Pjesma mom mlađem bratu", "Doživjeti stotu", "Ha ha ha", "Tramvaj kreće", "Dobro Vam jutro, Petrović Petre". Februara 1983. grupa izdaje album "Uspavanka za Radmilu M.", koji je doneo pesme "Ako možeš zaboravi", "U vrijeme otkazanih letova" itd.  Godinu dana kasnije, grupu zvanično napušta pevač Željko Bebek, a na njegovo me
sto dolazi Mladen Vojičić Tifa, sa kojim je snimljen album jednostavnog imena "Bijelo dugme". On je doneo nove pesme "Padaju zvijezde", "Laže", "Da te bogdo ne volim", "Jer kad ostariš". Pod pritiskom ličnih obaveza i teretom iznenadne slave Tifa je 1.10.1985. napustio Bijelo dugme. Na njegovo mesto dolazi Alen Islamović, bivši pevač Divljih jagoda.  Sledeći album "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo" doneo je i nove hitove "Hajdemo u planine", "Ružica si bila, sada više nisi", "Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude", "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne".  Krajem '88. izlazi album "Ćiribiribela", koji je doneo hit "Đurđevdan". Na albumu su se našli jos i hitovi "Evo, zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo" i "Ćiribiribela". Početkom 1989. grupa kreće na turneju koja je trebalo da traje sve do 1. aprila. Međutim, posle koncerta u Derventi 15. marta, Alen Islamović odlazi u Bihać bez obavestenja da se leči zbog bolova u bubregu. To je bio, ispostaviće se, poslednji koncert Bijelog dugmeta, te grupa prestaje sa radom.
Pravi razlozi za raspad grupe nisu nikad otkriveni, ali većina ljudi misli da je raspad SFRJ izazvao raspad grupe, jer je grupa često smatrana za simbol jedinstva naroda Jugoslavije.


 

 
<