Prvih nekoliko godina,bavljenje kosarkom se svodilo na popodnevni basket sa drustvom.Medjutim,nakon skolskog takmicenja u 8. razredu osnovne skole,sestra i ja dobijamo poziv da se prikljucimo zenskom kosarkaskom klubu "Rudar".Nije bilo nimalo jednostavno prilagoditi se takvom nacinu igranja jer snosite vecu odgovornost,morate igrati onako kako vam kazu a ne kako zelite.Ali upravo tada naucite sta znaci biti dio ekipe i shvatite vrijednost timskog rada,sticete prijatelje za citav zivot..
Upornost,zelja,rad,istrajnost,samouvjerenost,izdrzljivost i ljubav prema ovom sportu su potrebni ako zelite da uspijete.
Na tradicionalnom turniru u srednjoj skoli koji se odrzavao svake godine,sestra i ja 4 godine nismo izgubile nijednu utakmicu,sto se desilo prvi put od kada se turniri uopste organizuju.
Nakon zavrsene srednje skole morao se napraviti izbor, ili krenuti putem sporta ili putem znanja.2012. godine upisujem Ekonomski fakultet u Beogradu i pridruzujem se kosarkaskoj ekipi fakulteta. Iako fakultet zahtijeva veliku posvecenost i vrijeme uvijek se moze pronaci malo vremena za druzenje sa drustvom na kosarkaskom terenu.