Srpska kuhinja je hetorogena, iako su burna istorijska desavanja uticala i na ishranu naroda, pa tako svaki region ima svoje specificnosti i razlicitosti. Moze se reci da su presudni uticaji bili vizantijsko-grcki, dakle — mediteranski, zatim orijentalni i austrougarski. Spremanje hrane je sastavni deo srpske tradicije i kulture. U Srbiji je uobicajeno obedovanje 3 puta dnevno (dorucak, rucak i vecera), uz napomenu da je najvazniji i najcesce najobimniji obrok - rucak.
Ishrana se poistovecuje sa unosenjem hranljivih materija (konzumiranje hrane i pica), ali u cirem smislu, predstavlja uzivanje u trpezi. Ovaj veoma slozen proces, stvara ono sto se naziva »nacionalna kuhinja«, koju cine: izbor namirnica, njihovo uzgajanje, priprema jela, ambijent u kome se hrana servira, kao i nacin kako se servira.
U srpskim selima naziv za kuhinju je „kuca“, a centralni deo je bilo ognjiste, koje je predstavljalo vazno, kultno mesto, pored koga se odigravao svakodnevni zivot, okupljala cela porodica. Sedelo se na drvenim klupama, tronoscima i stolicama, posudje je bilo drveno i zemljano, a u bogatijim kucama i bakarno. Hleb se pravio od zitnog ili kukuruznog brasna.

U tradicionalna srpska jela spadaju jela sa rostilja, koja su veoma popularna i cine glavnu ponudu u vecini restorana. Cesto se spremaju i kao tzv. "fast fud".

Sarma je tradicionalno tursko jelo, vrlo popularno na Balkanu, koje se uglavnom pravi od kiselog kupusa, mlevenog mesa i pirinca tako sto se meso i pirinac uvije u jedan list kupusa. U pojedinim krajevima Srbije sarma se uvija u lisce vinove loze a nadev se pravi od pirinca proprzenog na luku. Na ovakav nacin sarme se spremaju za vreme posta. Sarma je cesto jelo na srpskim svetkovinama i veseljima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ajvar je specijalna vrsta salate, specijalitet balkanske kuhinje, napravljena od crvene paprike. Ajvar je poreklom je iz Srbije. Koristi se kao dodatak mnogim jelima, a najcesce kao hlebni namaz.
Uz papriku se najcesce dodaje i plavi patlidzan. Salata od cistog plavog patlidzana se zove pindjur, tako da se za njihovu mesavinu naizmenicno koriste oba izraza.
Ajvar se tradicionalno pravi na jesen, kada je puna sezona paprike, i koristi cele godine. Ajvar se pravi i od ljutih i od slatkih paprika. Priprema se rucno u otvorenim serpama na sporetu na drva. Pre same pripreme ajvara, paprike se ispeku, pažljivo oljuste, ocede i samelju. Pre serviranja obicno se doda malo sitno iseckanog, posoljenog belog luka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Palacinka  je poslastica przena u ulju ili bez ulja. Palacinke su okrugle, mogu biti debele ili tanke, a prave se od smese umesene od brasna i mleka ili vode, i 1—6 jaja. Palacinka je verovatno najstariji oblik hleba i poznata je širom planete, spremana na razlicite nacine.
Palacinka se nakon przenja premaze slatkim ili slanim nadevom. Od slatkih, najcesce se koriste pekmez, dzem, razni industrijski kremovi, med ili slicno. Od slanih nadeva, koriste se sir, kajmak, razna vec gotova jela, kao ruska salata, ili slicno. Po premazivanju, palacinka se umotava u cilindrican oblik, ili se premota u trouglasti oblik. Po zelji, na vec umotanu palacinku se mogu stavljati drugi dodaci.
Etimoloski, rec „palacinka“ nastala je od latinske reci „placenta“ koja znaci „kolac“.

Nazad