Lacarak je pre svega, jedno od najvecih sela u Vojvodini,u blizini Sremske Mitrovice i nalazi se na vaznim saobracajnicama – auto putu i zeleznickoj pruzi Beograd-Zagreb, a na levoj obali Save. Broj stanovnika Lacarka je pre rata iznosio oko 5 hiljada, 1991. je bio preko 10, a danas iznosi oko 17 hiljada.
Selo se nalazi na 82 metra nadmorske visine, a njegova povrsina iznosi oko 5452
hektara. Od toga je 364 hektara urbanizovano, a ukupni zemljisni posedi iznose
oko 5564 hektara od cega je najveci deo pod njivama – 4544 hektara. Vecina spada
u privatni sektor, dok drustvenom pripada 1038 hektara, a 717 je neplodno. Sume
zauzimaju oko 41 hektar, 7 je u privatnom posedu, pasnjaci 85, a livade oko 5
hektara.
Selo je nastalo jos u srednjem veku i cak postoje dokazi da su na prostoru
danasnjeg Lacarka živeli ljudi iz doba neolita.
Sto se imena tice, postoje dve verzije:
Prva je da je selo dobilo ime po prvom ladjaru koji je pristao uz obalu Save i
tu se nastanio. Druga verzija je da je u proslosti ovde postojalo malo
pristaniste u koje su dolazile ladje, pa je po ladjama nastalo ime Ladjarak, tj.
Lacarak.
Postoji jos i podatak da je Lacarak u turskim spisama zabelezen kao Lak-Jarak.
Lak je reč madjarskog porekla i u prevodu znači mesto, a jarak – turska i znaci
rov, kanal, opkop ili zajedno – poljsko utvrdjenje.
Imajuci u vidu reljef, mestani se najvise bave poljoprivredom i stocarstvom.
Pored ovih primarnih delatnosti, razvijena je i drvno-preradjivacka industrija i
fabrika parketa "Varda", kao i fabrika obuce "Insert". Ono što je jos vaznije
vezano za primarne delatnosti jeste mlin "Srem-Produkt" u kome se doradjuje
psenicno zrno, a kukuruz se lageruje u zadruznim silosima.
Selo je veoma izgradjeno, sve potrebne drustvene institucije se nalaze u samom
centru sela: deciji vrtić "Pcelica", osnovna skola "Triva Vitasovic-Lebarnik",
dom kulture, dom zdravlja, posta, stadion FK "LSK-a", i pravoslavna crkva "Svetog
Arhangela Gavrila". Gradnja ove crkve se vezuje za 1760-tu godinu u vreme
vladavine carice Marije Terezije, a gradili su je majstori iz Italije i Nemačke
u baroknom stilu jer je srpsko-vizantijski stil bio zabranjen.
Ovde je veoma vazno i postojanje hidro-meteoroloske stanice koja pruža precizne
podatke o vremenu.
U samom centru Lacarka, ispred doma kulture nalazi se i park u kome je podignut
spomenik palim borcima u drugom svetskom ratu.
U sportskoj istoriji Lacarka najstariji je fudbalski klub LSK, a najuspesniji je
dzudo klub LSK, okicen brojnim medaljama i uspesima. Mnogi clanovi su visestruki
drzavni sampioni i pobednici velikih medjunarodnih takmicenja.
Aktivan i vrlo uspesan je i sahovski klub LSK, koji kao i dzudo klub ima svoje
poklonike medju najmladjim ziteljima sela.