ZELENA VILA
Puno vremena je proslo od kada je cuvene slikare i pisce 19. veka smaragdno-zelena vila ("l'heure verte") svojim carobnim stapicem opijene prevodila u carstvo apsintalnih halucinacija. Posle legalizacije apsinta u mnogim zemljama, veliku ulogu u ponovnoj popularnosti ovog pica imao je film "Moulin Rouge" u kojem predivna Kylie Minogue ima upravo ulogu poznate apsintove zelene vile. Godinu dana posle "Moulin Rougea" pojavio se "From Hell", film snimljen u Pragu u kojem Johnny Depp u svakoj sceni drzi casicu zelenog otrova. Bitno je pomenuti i gothic-rokere kojima ovo zloglasno pice nikada nije predstavljalo novo pomodarstvo nego deo misticnog imidza kakav ima i sam apsint.
Biljka Artemisia absinthium (pelin), upotrebljava se u medicini protiv svih mogucih bolesti vise od 3.500 godina. Mnogi su je narodi koristili kao lek, Grci su je zvali apsinthion (sto bi u prevodu znacilo "nepitak"), Rimljani su je zvali absinthium (tj. "gorak"), a Francuzi su joj nasli jos bolju primenu - postala je glavni sastojak likera ciji je recept, po legendi, vesticje delo! Apsint kakav danas poznajemo takode sadrzi ovaj naizgled bezazlen sastojak, pelin. Medutim, svoju slavu ovo pice duguje aktivnoj supstanci pelina - tijonu i cinjenici da on sadrzi izuzetno visok nivo alkohola, oko 70 posto. Tijon ima gotovo identicnu geometrijsku strukturu sa molekulom Tetrahidrokanabinola (T.H.C.), aktivnom supstancom marihuane, te se njemu pripisuju sve price o halucinacijama koje dozivljavaju ljubitelji apsinta. Zanimljivo je da se tijon u mnogim zemljama ne smatra narkotikom nego otrovom, sto je pomoglo da se apsint legalizuje u gotovo svim drzavama samo pod uslovom da sadrzi manje od 10 mg tijona po litru. Da, i mi shvatamo kontradiktornost i glupost zakona koji nema nista protiv toga da se otrujete, dokle god se ne drogirate! Ipak, i danas mozete nacI neke vrste apsinta koje sadrze i do 100 mg tijona po litri, obicno dosta skuplje od i ovako dosta skupog, "obicnog" apsinta.
APSINT - LEK ZA SVE
Iako je zvanican podatak da je apsint pronasao 1792. godine francuski doktor Pierre Ordinaire, koji ga je koristio kao "lek za sve", sumnja se da je on zapravo bio samo prva osoba koja ga je pocela prodavati. Bez obzira na sve, Henri-Louis Pernod dolazi do ovog recepta i 1797. godine otvara prvu destileriju apsinta u Svajcarskoj, a 1805. godine, kako bi izbegao stroge poreske zakone te zemlje, prelazi u Francusku i otvara jos vecu kompaniju za proizvodnju apsinta u Pontarlieru. Nije proslo mnogo vremena,a u ratu sa Alzirom francuske trupe dobijaju ovo pice kao preventivu od groznice i malarije. Nije cudo sto je po povratku tih vojnika doslo do naglog rasta popularnosti apsinta u Francuskoj. Taman u to vreme, zbog loseg roda grozda, cena vina raste, a cena apsinta pada do te mere da nekadasnje pice burzoazije i vise klase postaje dostupno sirim drustvenim slojevima i ubrzo prerasta u zastitni znak pariskih pisaca i slikara koji ozivljavaju zamrlu boemsku scenu. Naravno, sa milionima litara koji se proizvode, pa i izvoze, nivo alkoholizma raste do ogromnih granica, te se javljaju i mnogi slucajevi gubljenja razuma, nasilja i raznih drugih strahota poteklih sa dna flasa apsinta, zbog cega ovo pice danas nazivaju i "kokainom 19. veka". Prvi glasovi nezadovoljstva stizu od crkve i proizvodaca vina.
Ubrzo se osnivaju i drustva za suzbijanjeapsinta, a stampa krece u krstaski rat protiv ovog pica. Gleda se da se svaki pocinjen zlocin poveze sa apsintom, sto dovodi i do paranoicnih teorija zavere. Levicari su napadali ovo pice jer je lisilo radnicku klasu dostojanstva. Desnicari su opet tvrdili da je to sve jevrejska zavera kojoj je cilj da se unisti Francuska, sto dovodi do toga da neke manje destilerije cak pocinju da proizvode "antijevrejski apsint". Kasnije je i naucna tezina medicinskih dokaza stavljena na tas protiv apsinta da bi se sto pre izdejstvovala njegova zabrana. Nakon sto je neki svajcarski seljak pobio celu svoju porodicu posle cele noci cuganja apsinta (posle se ispostavilo da je apsint najmanje pio), krece velika kampanja. Antiapsintisti konacno dobijaju "cvrst argument", zapravo izgovor, te je doneta zabrana koriscenja apsinta u Belgiji (1905), Svajcarskoj (1908. i 1910) i Americi (1912). Francuska je sacekala bukvalno poslednji trenutak. Zdravstveno stanje stanovnistva se veoma pogorsalo, bolnice su bile pune ljudi mentalno obolelih od prepijanja apsintom (apsintizam) a rat je bio na pragu. Sesnaestog avgusta 1914. godine, dve nedelje po izbijanju Prvog svetskog rata, Francuska napokon uvodi zabranu apsinta.
SIMBOL DEKADENCIJE
U umetnickim i dekadentnim krugovima 19. veka mnogi pesnici i slikari su tvrdili da im apsint donosi inspiraciju, ali bilo je i onih trezvenijih koji su priznali da im je "zelena muza" unistila zivot. Vecina tih umetnika je zivela u Parizu, a kako je i sam Paul Verlaine govorio: "U Parizu, gde je pivo bilo odvratno, bio je tu apsint na koji sam se bacio, apsint danju i nocu". Kasnije, posle jednog dobrog napijanja apsintom, ustrelio je i ranio svog prijatelja i ljubavnika Arthura Rimbauda. Epilog ove price: Verlaine je zavrsio u zatvoru, a Rimbaud je prestao da pije apsint, ali i da pise pesme. i Van Gogh je jedne veceri posle popijene prevelike kolicine zelenog otrova digao prvo ruku na slikara Paula Gauguina a zatim i na sebe odsekavsi sebi uho. Nikada nije utvrdeno da li je Van Gogh imao mentalnih problema zbog zavisnosti od apsinta ili je pak to bila nasledna crta. Mnoga dela Charlesa Baudelairea ("Covek mora stalno da bude pijan", govorio je) i Oscara Wildea napisana su pod dejstvom apsinta. Zelena boja bila je prisutna i na platnima velikih slikara tog vremena kao sto su Edgar Degas i Edouard Manet. Kasnije je i Picasso slikao slike inspirisane apsintom. Poznata je njegova slika "Devojke u kafeu" koja ispija apsint, no kasnije je presao u fazu u kojoj se ne vidi tacno sta je na slikama, te ne znamo da li mu je apsint i dalje bio motiv. Emile Zola je u svojoj knjizi o alkoholizmu posvetio dobar deo apsintu u kojoj je napisao: "Boche je poznavao stolara koji se skinuo sasvim nag u Rue Saint-Martinu i igrao polku dok nije pao mrtav - bio je zavisnik od apsinta". Pored Pariza i Londona (gde su apsint prozvali "zelenim francuskim prokletstvom"), apsint je uspeo da nade put i do americkih pisaca.
Najzagrizeniji su bili svakako Edgar Allan Poe, uz ciji imidz se savrseno slaze "zelena smrt", i Ernest Hemingway koji je stalno svercovao apsint sa sobom i posle njegove zabrane. Hemingway je bio prilicno losa pijanica s obzirom na njegove sklonosti ka nozevima i oruzju, ali pod dejstvom apsinta napisao je roman "Za kim zvono zvoni".
Sigurno si se citajuci ovaj tekst i sam pitao sta to ljude toliko privlaci ka apsintu, do ludila, pa i po cenu zivota. Pa, upravo iz razloga zbog kojeg si i ti, dok si ovo citao, pozeleo da ga probas, ako vec nisi. Prica o apsintu je obavijena romanticnom mistikom, a tome je doprinela i predivna, prozirna zelena boja ovog pica, "nesto kao iskusenje samog davola". Kako je Phil Baker rekao, apsint je bio toliko popularan jer su ljudi odreda verovali da ce ih ubiti - to je flert sa smrcu, suocavanje sa opasnoscu i necim uzvisenim u tom riziku. Cak i sam ritual ispijanja apsinta u sebi sadrzi nesto misticno i neobicno.
BOHEMIAN RHAPSODY
Padom komunizma i gvozdene zavese zapadnjaci ponovo otkrivaju ceski apsint, za koji su mislili da vise ne postoji. Grupa ljudi, "Green Bohemia Ltd", ima veliku ulogu u ponovnoj popularizaciji apsinta. Oni su 1998. odlucili da u Veliku Britaniju ponovo donesu i distribuiraju "Hill's" apsint. Zanimljivo je da je citavom ugovoru kumovao John Moore (nekadasnji clan benda "Jesus and Mary Chains"). "Kada sam ga prvi put okusio, imao sam utisak da mi je eksplodirao na jeziku i ispario kroz nozdrve. Osetio sam toplinu kako mi silazi niz grlo i gori u stomaku. Efekat je bio momentalan. Kao da mi je ubrizgan direktno u krvotok", rekao je Moore kada je u Pragu prvi put probao apsint.
Marilyn Manson je jednu svoju pesmu posvetio apsintu (omiljeni su mu "La Fee" i "Sebor") - "Apsint (makes your heart grow fonder)", cesto ga koristi na promocijama i u spotovima, a o njemu kaze: "Volim da popijem pola flase apsinta pre nastupa da bih bio u pravom raspolozenju za svirku". Prica se i da Manson i Johnny Depp ponekad prave apsint zurke. Ne znamo da li je to istina, ali firma koja proizvodi "Sebor" apsint tvrdi da Johnny Depp veoma cesto od njih narucuje sanduke ovog pica. i Suade je pravio promocije albuma na kojima je sluzen iskljucivo besplatan ("Hill's") apsint. Kada je jednom prilikom londonski konobar odbio da Eminemu sipa vise od dve casice apsinta (to je dozvoljena kolicina u mnogim kaficima), ovaj je zakupio citav bar da bi mogao da se na miru napije. i mnoge druge poznate licnosti ne skrivaju da uzivaju u drustvu zelene vile: Offspring, Lemmy (Motorhead), Nine inch Nails, Hillary Clinton (uhvacena sa casicom apsinta za vreme posete Ceskoj), pa cak i sam papa koji je apsint pio u Spaniji, kada je u ostatku Evrope vec bio zabranjen. Apsint je, pre svega, bio fenomen tadasnje subkulture, sredstvo stvaranja zajednickog identiteta. Ono sto su LSD i marihuana bili za hipi kulturu, ili ekstazi za subkulturu danasnjice, boemima je predstavljala casica zelenog demona. Naravno da danas apsint ne predstavlja nista vise od novog proizvoda koji ce na Zapadu biti u trendu medu lovarnim "umetnicima", bar neko vreme dok velike firme ne smisle novi hit. Ali bez obzira na to, sedi jedno vece, sipaj sebi casicu zelenog otrova, ispijaj ga polako i seti se nekadasnjih boema kojima se citav zivot vrteo oko te casice. Odnedavno se i kod nas u prodaji pojavio ceski "Schulz" apsint. ipak, ako do sada nisie probao apsint, a zeleo bi da steknes i to iskustvo, ne preporucujemo "Schulz", jer on u svetu vazi za jedan od najjeftinijih i manje kvalitetnih apsinta sa minimalnom kolicinom tijona u sebi. Da bi stekao pravi utisak o tome kakav ukus apsint treba da ima, preporucujemo ti sledece vrste apsinta: od ceskih "Hill's", "Sebor", "King Of Spirits" ili "Logan 100" (sa 100 mg tijona), od francuskih "La fee", svajcarski "Absinthe King" ili pak spanski "Mari Mayans". Posle najnovijeg buma apsinta, pretpostavljamo da i Amerika nece dugo cekati da skine zabranu na uvoz ovog pica jer ce i oni brzo shvatiti veliku tajnu zelene vile: jedina stvar zelenija i magicnija od apsinta je americki dolar!
URADI SAM!
Postoje desetine recepata pomocu kojih mozes sam da napravis apsint i ustedis poprilicno para. Evo jednog od jednostavnijih, sa sastojcima koje i kod nas mozes naci:
ABSINTHE
1 kasicica izmrvljenog pelena
1 casa jace votke
2 kasicice smrvljenih listova peperminta
1 oljustena limunova kora
1 1/3-1/2 soljice secernog sirupa
20 g semena anisa
Natopi pelin u votku i ostavi da odstoji 48 sati. Promesaj i dodaj listove peperminta, anis i limunovu koru. Drzi potoljeno 8 dana, a potom iscedi i zasladi. Naravno, od ovoga se moze napraviti manja kolicina apsinta, a ako ti se svidi, lako ces ponoviti postupak.
PRAVILNO ISPIJANJE APSINTA
Apsint se retko pije cist. Postoji vise nacina ispijanja apsinta, ali mi cemo
izdvojiti dva najpopularnija. Sve sto ti je potrebno da bi pravilno izveo ovaj
cin jeste apsint, bokal vode, specijalna apsint kasicica (moze i obicna), kocka
secera i sibice. Neki ljudi za ispijanje apsinta koriste i specijalnu apsint
casu nalik pajpu, ali to je vec preterivanje...
KLASICNI RITUAL
1. Sipaj malo apsinta u prigodnu casu.
2. Stavi kockicu secera na kasicicu i polozi je na vrh case.
3. Veoma polako sipaj vodu preko kockice secera u casu (u razmeri 1:5).
Primetices da ce apsint promeniti boju iz bistre zelene u mlecnobelu,neprozirnu
tekucinu.
4. Promesaj pice zajedno sa ostatkom kockice secera i uzivaj.
CESKI RITUAL
Slican prvom, s tim sto se apsint sipa preko kockice secera koja se potom
zapali. Kada plamen pocne da tinja i secer pocne da se topi, ubaci ga u casu,
sipaj vodu i promesaj.